EPM_Vea Porotetani_19660102.pdf
- Texte
-
LAJOIE
TE OAOA
DE VIVRE
l'autre, c'est l'aimer lui
Ig
Christ et déjà, connaître sa joi®» ®®
mot qui ne laisse aucun homme indifférent.
I TE ORARAA
prétend nou^ livrer
le secret de la
La veille de la mort, peu
d'instant avant de vider l'amère coupe de
la solitude
et du grand délaissement, il
leur
dit: "Il n'y a pas de plus grand a^
movœ
que de donner sa vie
pour ceux que
joie de vivre,
on
aime.
Aimez-vous comme
j e vous ai
aimés, afin que ma joie soit en vous et
que notre joie soit parfaite."
1'
Depuis dix-neuf siècles, cette
w^ie d'amour menée avec passion jusqu'à la
Tiort en croix,
s'est implantée dans la
trame de l'histoire humaine« QU*y peuvent
maintenant
les
trahisons
d^e ses défen¬
seurs, les rires de ses détracteurs
Evangile court le monde; jamais peut-être
il en fut
éblité, médité, autant que de
nos
jours,
devant cet étrange récit qui
tient au moins 50 pages et couvre
trois ans de l'évolution humaine,
à peine
l'homme
ne sent-il pas
s'éveiller en lui cette
soif d'être un homme, parce qu'il a décou¬
vert
en
l'autre xin frère. Chose toute
simple et si rare.
Voici
dans
la
page
pas
toutes les lan¬
et même celle des anges,
que serait-ce ? Sonnerie
claironnante ou éclat de cymbale, rien de
plus. Si je pouvais prédire l'avenir, pos¬
séder
toutes
les sciences des hommes et
tous les secrets de Dieu, si j'y ajoutais
la foi
capable de transporter les monta¬
gnes,
mais ne savais pas aimer, que vau¬
drais-je ? Autant que rien ? Et si je^ven¬
dais
mes
biens pour nourrir l’affamé ou
"Si
je parlais
gues
des hommes
mais sans aimer,
suite
Page2
ê,
o
te
aro-
haraa
ïa ia'na, i te Mesia, te iteraa ïa
i
to'na
oaoa, tei riro mai te hoê parau
tei
ore i vaiiho noa i te taata i roto i
te
ite-ore. Ua hinaaro lesu iho i te heheu
mau ia tatou i te parau moe no te oraraa oaoa. Hou
to'na
pohe,
na mua iti
noa aè i to'na inuraa i te au'a avaava no
te moemoe e no te faarueraa rahi, ua parau
oia
i ta'na mau pipi :"Teie hoi te mea e
iteahia'i te aroha mau, maori râ ia horoà
outou i to outou ora vo vetahi ê. B aroha
outou ia outou iho mai ia'u e aroha'tu ia
outou
ia vai noa to'u
nei,
ia outou
raa "
e
ia tia
roa
oaoaraa
hoi to outou
i roto
oaoa¬
.
4
Hoê ahuru
ma iva ttônetere i teie
te parau no taiia oraraa oaoa ra, e inaha, ia tae i te pohe no
te Satauro, i reira
te haamauraahia mai
;
nei
te
tupu
te parau
noa raa
tumu
te taata to oraraa
no
te
parau tumu no to te taata nei oraraa.
Eaha atura ïa te faufaa i teie nei, no te
mau enemi
tei haavare noa, eaha atura ïa
te faufaa no te mau ata o te feia tahitohito ?
I
Te horo
même ligne, une
de la page de la Bible. Elle
de Jésus, elle fut écrite 20
ans après sa mort, par cet homme violent,
dont le premier soin
avait été de persé¬
cuter
ces
naïfs
chrétiens, puis devenu
lui-même, par \ine subite volte-face,
des pionniers les plus ardents de la Voie
Nouvelle, Paul de Tarse.
Dans une de ses
lettres, nous trouvons cette page :
autre
n'est
aroha ia vetahi
Te
Aimer
Jésus
I ROTO
na
te
ao
te
ao
nei taua Evanelia
ra
nei, e aita paha tatia
Te horo
na
noa
noa
atoa nei,
e
nei taixa Evanelia ra
aita paha taua Evane¬
lia ra i neneihia, i haapararehia e i ferurihia
ia au mai to tatou nei anotau. I
taaê ra, tei fatata i te
tei faaite i to te taata haereraa
i mua,
i roto i na matahiti e toru, aita
anei
ïa te taata nei e ite ra, i roto ia'
na iho
i
te hoê hiaairaa, a riro atu ai
oia ei taata mau, ei taata mau tei ite e,
te vai mau nei to'na taeae. E ohipa maramarama roa hoi,
aita râ e tupu pinepine
mua
i taua parau
50 api,
nei.
Inaha, teie â te hoê
parau no
te
Bibilia o tei aifaito roa e
te
parau
i
nia nei. Eere taua parau ra i ta lesu, Tia
papaihia râ e 20 matahiti i mûri aè i to*
poheraa e te hoê taata puai, te taata
na
tei hamani-ino na
i te feia faaroo hara-
riro i mûri mai, lia roto i
rahi, ei veà puai e te itoito
no te parau apî oaoa rahi,
oia hoi o
PaulO no Tareso. I roto i te hoê no ta’na
lata,
te ite nei tatou i te mau parau i
mûri nei : ” Parau noa vau i^ te mau parau
atoa
a
te taata nei, e ta te mau melahi
atoa ra,
e
aita o'u e aroha, ua riro ïa
vau mai te veo ooto,
e mai te sumebala ma-
ore,
e
o tei
te hoê tauiraa
niania
ra.
niania
ra.
i te
ite
Tei ia'u iho te
tohu e
Tei ia*u noa iho te tohu e te
parau moe
mau
atoa ra, e te mau
parau
ite atoa e tia'i ia hopoi ê atu i
te mouà,
e aore o'u e aroha, aita roa ïa
a'u
faufaa i reira. E faaoromairaa roa
e
te aroha
to
te hamani maitai;
laissais
ma
vain.”
à perdre
patience.
de
bonté,
il n'accapare
soucie ni de se faire valoir,
ni de flatter sa propre importance. Il a~
git avec droiture et ne pense pas d'abord
à soi. Loin de s'aigrir contre les autres
il ne soupçonne pas le mal
ni ne souffre
de
la
découvrir. Sa joie est de voir le
vrai
ne se
triomphe.
"L'amour
ne connaît ni limite à
endurance,
ni fin à sa confiance, ni
faiblesse
à son espérance, ni cesse à sa
son
patience."
te
feii, e ore e faarahi, e ore hoi
riri vave,
Eita
e
e
eita
i te
oaoa
te parau
te
e
ore
l'amour
mau
ino la vetahi ê.
parautia-ore, e oaoa râ
prendront fin
se
e manao
ore
tohu
ra,
roa
te aroha
e mou
la,
e
mou;
area
te
area
parau
nei
tatou, e te tohu pae tahi nei, la tae
te mea tia inau ra, ei reira te mea
pae tahi noa ra e faaorehia'i . I to'u tamarii-rii-raa ra, mai ta te
tamarii atoa
ta'u
parau, e mai to te tamarii to'u ite
e mai to te tamarii hoi to'u manao,
ia ri¬
ro râ vau ei taata paari,
tviu ê aturà vau
i te peu a te tamarii ra.
Teie nei hoi,
te ite arehur*ehu nei tatou, mai te, mea p,
i na roto
i
“te hi'o, area i reira ra,; e
mata
ïa ' e
mata: i teie nei, te ite pàe
tahi nei au,
area i reira ra, e ite papû
ïa vau, mai ia'u atoa i ite papûhia nei.
E
teie
nei,
te vai nei te faaroo, e te
tiai e te aroha, e toru ïa : o tei hau râ
i taua toru ra, o te aroha ïa,
râ
i
0
te
Fatu
te
huru teie
tuneraa
no
raisonnais
l'amour
brutal.
faaroo
un
ce
incarné,
E
enfant. Devenu homme,
que
à
hoa
l'esprit du Christ,
tirer d'un homme
su
here
mâ
e,
te ohipa a té
paravihia nei, eere ïa i te ohipa
no
to'na hamaniraa i teie nei
ao, o te ohipa râ no te ora e no te faaO”
ra. Mai te mea e,
te mataitai nei te pe¬
ropheta i teie nei ao tei riro i roto i
te hara, i
roto i te fifi e i te mau ino
faaauraa ore.
Ua ite papû atoa râ te pe¬
ropheta e, eita te Atua e faaatea ia'na i
te mau ati o te taata nei, e mai te mea e
e Attia mo'a
oia
o tei ore i au i te ino
e te viivii, ua ite atoa râ oia e,
e Atua
oia
tei i i te aroha e te hamani-maitai.
Na roto noa i te hoê hioraa na te perophe¬
ta
nei
i roto i teie nei ao, e i te ati
no
teie
nei ao, na te reira i faatupu i
roto ia'na te hoê reo pure, i te naôraa e
:"E oaoa vau i ta'u Atua ia lehova, e oa¬
oa vau ia'na, te Atua no to'u ora."
Atua
e
faahiahia
Tuaroi
I
comme
Voilà
mai i te hoê taata, haa-
"
,
j'ai quitté ces enfantillages. De même
aujourd 'hiii, no\is ne connaissons que des
reflets
imparfaits et alors nous verrons
face à face le véritable. Et toujours, la
plus grande chose au monde sera l'amour.
pao ore.
;
évanouira
aujourd'hui sciences et prévisions
imparfaites et lorsque la perfec=
tion paraîtra,
tout le passé s'effacera.
Quand j'étais enfant, je parlais, pensais,
to te Tarua
TAIORAA
: Habakuka
3/2
i to parau e lehova,
s*
tairont. Notre science
restent
mau,"
"E
peut guérir. Un jour,
prophéties. Nos langues
ne
nos
car
éè
ra,
e ore atoa ïa; area te ite ra, e
faaorehia ïa
te
reira.
Te ite pae tahi
o
brûler mon corps avant de renier
mais sans amour, tout resterait
Oet amour dont Ije parle est lent
Plein
pas,
aroha
e
e faaahaaha. Eita e rave i te mea au ore,
eita e imi i te
maitai no'na iho, eita e
i
foi,
na
mata'u ihora vau:
faatupu faahou i ta oe ohipa, e lehova
i roto
i te mau matahiti ra e faaite mai
oe, riri noâ oe, e haamanao i te aroha."
vau
e
Ua ô faahou mai nei tatou i roto
hoê matahiti apî, ta te aroha o te
i horoà ia tatou. E
no reira, i te
omuaraa no teie nei matahiti apî, teie te
i te
eere
ïa
Ua ite oia e, ta te Atua opuaraa
te haamou i teie nei ao, no te
no
faaora râ, o te tumu ïa te peropheta i pu¬
re
ai
: "E faatupu faahou i ta oe ohipa
e lehova...
riri noâ oe, a haamanao i te
aroha."
Atua
parau
tei faahaamanaohia ia tatou oia
hoi, te reo pure no te peropheta ra Habakuka 3/2: "E faatupu faahou i ta oe ohipa
e lehova,
i roto i te mau matahiti ra,
e
faaite mai ia oe..."
faaora ra, ua faatupute Atua na roto ia lesu-Mesia.
Ua
maiti na hoi oia i te hoê ntinaa, e na
roto
mai i taua nunaa ra, ua maiti oia i
Taua ohipa
hia ïa
te
mau
e
peropheta
no
te faaite e no te
i to*
faaara faahou i mua i taua nunaa ra
i roto i to'na aau, i roto i to'na
oraraà»
A faaite oe ia'na i to oe aroha,
a faafanau ia'na i rt)to i te hoê fanauraa
na
hipa
tono maira oia i ta’na Tamaiti ia lesu
Mesia.
apî,
mo*a, ta'na parautia e to'na aroha. E
inaha, ia tae aè ra ra i te tau mau ra,
ua
i te uputa no to'na aau i
horoà ia'na i to oe
iriti
a
i to oe maitai, a
aroha faaoreraa hara.
mua
Ua tae
roai
oia
i raro nei, ua
oia,, na roto ia’na; ça roto i to*
na hurus,
i te mau tapao no to te Atua aroha, e ua tae roa i te lioroà i to'na ora
faaite
poi ê i te hara
e
:*'A
nei» No taua
ra, i pure ai te peropheta
faatupu i ta oe parau e lehova».»”
a
to te
ao
faaora
te Atua i taua pure
ra,
e inaha
i nia i te satauro ua pii to
lesu
reo eî"Ua oti, oia hoi, Tia oti ia'u
te ohipa ta oe i hô mai na'u e rave."
Ua
faatupu
.
oti ia lesu te ohipa
a to'na Metxia;
ua faaore oia i te hara a
te taata, ua hoo oia na roto ia'na iho ia
tatou e to tatou mau ino, e na roto ia'na
Oia mau,
e
te
mau na oe,
mau
ua
tiai i te Atua iho ia faaore i ta tatou
hara, e na roto ia'na e tia'i i te Atua i
te horoà
mai i te hau, i noaa'i ia tatou
te oraraa hau, te oraraa i roto i te
hoê-
A faariro ia'na ei
tei faî
i to oe ioà ei i-
lesu-Mesia»"
no
Te hinaaro
i te satauro no te faaora e te ho~
i nia
ravea
pipi
nei te Atua i'te
mau
faatupu i ta'na ravea faaora i roto ia
tatou,
no reira a vaiho ia'na ia ohipa i
roto ia tatou,
a
pûpû i to tatou .oraraa
ia'na
ra,
ia rave oia i te mea ta'na i
hinaaro
i
te
rave, ia riro mau tatou ei
ite
mau
to'na aroha
no
e
tae noa'iru i te
hopea.
Te hinaaro nei te Atua ia ora te
taata»
Te hinaaro nei te Atua ia faaitehia ta'na Evanelia,
te Evanelia no to'na
aroha, ia tae i te hopea mai no te mau fentia, no te mea, ta'na ohipa, e ohipa faaofa ïa» E tupu mau ïa au 3iiai ta'na i opua.
No reira, te titau nei oia i ta'na Ekale-
sia
no
te
faatupu i taua opuaraa ra. E
mauihaa
hoi
tatou i roto i to'na rima no
te faatupu i te mau ohipa maitatai»
raa»
UA FAATUPU AE NEI TE ATUA I TA'NA OHI¬
la amui tatou i to tatou reo pu¬
re
i te
reo
pure no
PA, B TE FAATUPU NOA NEI A OIA ?
"
faatupu nei â
oia i ta'na
ohipa i roto ia tatou e na rots ia tatou»
Te
Aita
te
raraa
e
râ o tei hau roa'tu i te
to tatou ïa fariiraa i te horoà
aroha no te Atua, te horoà no te oapî i roto ia tatou»
faufaa,
no
faufaa ia parau noa
lesu no tatou, no ta ta¬
mau
tatou e, ua pohe
tou hara; te mea
o
a faatupu i ta oe
ohipa i roto i teie nei ao. A faaite i to
te ao
i ta ratou hara, i to ratou ati» E
mai te peropheta tei ite i te ati no teie
nei ao,
te ite atoa nei tatou, e hau atu
â râ to oe ite e lehova, no reira a haere
mai na roto i ta oe
parautia, a haere mai
na
roto
i to oe aroha, a faaora i to te
B
lehova e,
nei.
A rave i ta oe Ekalesia e ia ma¬
tou tatai
tahi no te faatupu i te mea ta
ao
oe
ia faaroo tatou ia'na
e tia'i,
ia faaroo tatou e, te mau parau
atoa ta te Atua i parau i roto i te Bibilia, e mau parau mau anaè; ia faaroo e ia
tiaturi
tatou
e, te mau ohipa'toa ta te
Atua i faatupu na roto ia lesu, e mau pa¬
rau mau anaè ïa e te haavare-ore. E nafea
te reira
e
tupu ai, inaha hoi ua oti te
ohipa tumu ia'na, i te Atua. i te ravehia»
Te hinaaro atoa nei
râ oia i te faatupu
i roto ia tatou tatai tahi i ta'na ohipa,
i roto i terà taata, i roto i terà aau, i
roto i terà ora. E mai te peu e, te hinaa¬
ro nei tatou i te hoê parau faaitoitoraa,
mai te peu e,
te ite nei te hoê taata i
te ino
e
te faufaa ore no to'na oraraa,
te peropheta :
e
hinaaro»
No reira,
mai
te peu e, aita e tiaturiraa faahou i
roto ia'na, ia ite ïa tatou e ia ite atoa
taua taata ra e, te pure a te peropheta e
pure
nei e o tei riro
atoa ei pure na ta¬
tou, ^ia purehia ïa no'na atoa»
"E
lehova, a faatupu i ta oe o-
ohipa i roto i
hioraa,
e taua ohipa moe ra, e
tupu ïa ia tae i to'na ra mahana i nia i
te fenua nei, ia au mai tei tupu i te tau
a tae
mai ai lesu» Mai te Patu tei haere
mai
na, e hoi faahou mai â oia» Ei reira
oia
e
mana'i
i roto ia tatou, e i taua
mahana
atoa
ra,
e riro ai teie nei ao,
teie nei ao tei ora noa i roto i te tapao
no te
ati
e no te hara, ei reira e riro
ai
ei
ao
oaoa,
te ao e ore e nehenehe
faahou
ai
te tahi pae ia a'a i te tahi,
te
ao e ore ai te parautia ore,
e ore ai
te mau ati,
e
ore ai te mau ma'i, e ore
E mea moe ta'na
ta tatou
ai te tama'i.
"
E
lehova, a faatupu i ta oe ohipa,
ei te mau matahiti ra a faaite mai
oe; riri noâ oe, e haamanao i te aroha»"
Irava onanit Mataio
ri
ra hau»
oe
6/10 :"Ia
tae mai to
saisissent Christ
est de bon
aloi;
mais
est plus important, c'est de sa»
voir si le Christ en qui nous
croyons est
bien véritable.
ce
q\ii
Un de
mes
amis avait une
petite fil¬
qui était jualade. de la fièvre scarlati¬
ne, ce qui l'obligeait à la séparer des au¬
tres enfants.Chaque matin, le
grand-père,
avant
de
partir pour son bureau, allait
dire
adieu
à l'enfant réléguée dans une
chambre. Un jour, la petite fille prit le
vieillard
par
la main et le conduisit
dans un
coin
de la chambre| sans
dire
ixne
parole, elle lui montra une inscrip¬
tion
qu'elle avait tracée sur le tapis
le
la foi
avec
des miettes de biscuits?
"Grand-Papa, donne-moi
crayons
une
boîte de
coiileurs."
le
grand père ne dit rien. A son
il entra comme d'habitude auprès
l'enfant ; celle-ci, sans même
retour,
c’est admettre la véracité
d.’un témoignage O Ce n'est pas comme on le
prétend, un saut dans l'inconnu : cela ne
serait que la crédulité.
Croire,
Dieu
et
ne
donner
sans
sans
nous
demande pas de
croire
objet défini
donner des garanties.
nous
à notre foi
un
Beaucoup de personnes regardent da¬
vantage à eux-mêmes qu'à Jésus-Christ
à la foi plutôt qu'à l'objet qu'elle doit
saisir, la Foi
n'est
qu'une main tendue
pour prendre la bénédiction que Dieu veut
donner.
Supposez que vous rencontriez
homme que vous connaissez
depuis des années en sa qualité de men¬
diant, mais il vous répond :
dans la rue
ne
un
n'en ai pas besoin, je
-Merci,
je
plus.
mendie
-
-
au
der si le
te,
coin
regar¬
grand-père lui apportait la boî¬
le conduisit de nouveau dans le même
ou il vit
,
écrit de la même manière:
"Grand-Papa, merci
pour
couleurs."
la boîte de
Le
vait
rien
bliée.
vieillard
qui, heureusement aapporté la boîte, n'eût voulu pour
au
monde, à ce moment, l'avoir ou¬
Voilà
que
c'est que la foi.
répète-t-on, la foi est Tin don de
Dieu, l'air aussi, il faut l'aspirer. Le
pain aussi, mais il faut le manger.La La
simple connaissance intellectuelle ne sau¬
ve
personne;
il faut croire en Jésus et
faire de
liii
son unique espérance.
Il
faut en un mot, tout quitter pour le sui¬
ce
Mais
vre.
Comment donc ?
Hier
de
soir
UNE
FOI
POSITIVE.
passant m'a donné
un
vingt cinq mille francs.
Vraiment S
tait du bon argent
Etes-vous
-
on
que
c'é¬
?
J'ai porté son
m'a payé.
-
et
sûr
chèque à la banque
"Capitaine, je suppose que vo\is con¬
naissez chaqué banc de sable de la riviè¬
re
! " s'exclamait
un
jcur le passager
d'un de ces bateaxix à aubes sur le Missiesipi d'autrefois.
-Comment cela s'est-il fait ?
—
a
il
parlé
a
l'aumône, le monsieur
moi quelques instants, puis
chèque de vingt cinq mille
Je demandai
avec
tiré
un
francs et me l'a
"Non, Monsieur,
fut
mer
temps."
donné.
"Quoi,
-
certainement pas,"
la
réponse bourrue du vieux loup de
;"Ce serait
\ine trop grande perte de
Mais êtes-vous
la main droite
dans
te somme ?
sûr
que c
qu'il
* est
vous a
bien
mis cet¬
perte de temps ?
s'eS'
si vous ne savez
pas
où se trouvent les bancs de sable,
comment pouvez-vous piloter le navire ?
Oui, c'est tm temps perdu inuti¬
lement, répéta le capitaine.
une
claffait le passager,
-
-
La
main
droite ? Que m'importe
dans quelle main
il
la somme soit à moi.
l'a mise, poiirvu que
-
Pourquoi irai-je
bancs de sable ? Je sais
des personnes sont toujours à
demander
si
la Foi pour laquelle ils
Bien
se
les
eaux
sant pour
me
où
jeter sur ces
se
trouvent
profondes, cela est bien suffi¬
moi."
NA REO E HITU NO lESU
I NIA I TE
"
E ta'U Metua te
i to
tuu nei
au
i ta'u Varua
(Luka 23/46).
rima na.*^
Tei roto i te Evanelia a Luka te
faahitiraahia te hitu no to te Fatu reo i
nia
i te sata^iro oia hoi te Evanelia tei
faaite
mai
i te moà e te hanahana taata
no lesuo üa faaite
te Evanelia a loana i
te
huru
Atua nô te Fatu, e i te hxiru no
to te Fatu imiraa
i
to'na Varua ia au i
to*na tiaraa Atua, area ia Luka, te faaite
nei
ïa
oia i to te Fatu faarueraa i
teie nei oraraa ia au i to'na huru taata.
"Ua
pii htia atvira to lesu reo,
na ô atura
:"E ta'u Metiia, te tuu nei au
i ta'u
Varua
i
to rima na, e oti aè ra
taua parau ra, pohe ihora." (Ltika 23/46).
E teie
pii
ua
faahou
ta
Mataio i faaite
atura lesu
ma
tuu atura i te varua."
taua
mea
te reo rahi,
e
(Mat. 27/50).
haamaitai atura i te Atua,
taata parautia mau â teie.
ra,
naô atura,
e
Teie
reo
pii no te Fatu, te
nei ïa i to'na p\iai rahi hopea no te mau ati faito ore ta'na i faaoromai noa na e tae noa'tiira i te pohe.
faaite
papu
I
mûri
aè i teie nei tusia, tia
amui atura te Fatu i roto i te oraraa oaoa ta'na i ite na i mutaa ihora, hou teie
nei ao i pihai iho i to'na Met\ia.
Fatu
reo
Ua
i
riro
nia
atoa
te hitu no to te
i te satauro mai te hoê
tapao tei faaite mai ia tatou i to'na hu¬
ru, e i ta'na ohipa tumu i raro nei, aita*
tu
ïa
maori râ, o te pure ïa. 0 te pure
te
tapao o tei faaite mai i to'na auraro
raa i to'na
haapao maiteraa i te hinaaro
o
to'na Metua.
mai te haamataraa mai e
tae
noa't\ira i to'na poheraa, teie te ohipa ttimu ta'na i rave, o te pure, e te
riro nei te reira ei faaiteraa i te ohipa
tumu
e au i te hui faaroo ia rave i raro
nei.
0
te
Fatu iho hoi tei hamani na i
teie
nei
ao, e oia teie e faatere nei i
teie
nei
ao
ia au mai ta'na i hinaaro.
Hou to'na riroraia mai ei taata i rotopû i
Oia
te
mau
mau
mahana
e
i te
mau
oaoaraa
i nia i
te
ra'i,aita te haapao e te faaroo i roto
la
tae
mai râ oia i roto i teie
nei ao tei faainohia e te hara, ua faahaeia'na.
te Fatu ia'na iho "noa'tu e tamaiti oia na te At\ia", ua ite ra oia i te
atiraro i to'na ra mau pohe, i te pohe sa¬
tauro ra. (Philipi 2/8).
haa maite
Na
Luka
hoi i haapapû maitai i
ta te Fatu ohipa tumu i roto i to'na oraràa.
"I te reira pue mahana to'na haereraa
i nia i te hoê mouà e piire, e ao noa
ihora
te
rui ia'na i te pureraa'tu i te
Atua." E ao aè ra,
ua
parau atura oia i
ta'na mau pipi
e
haere mai ia'na ra, ua
maiti
ihora oia i te tino hoê ahuru e ina
ta'na ïa i mairi te ioà
(Ltika 6/I2-I3).
piti,
o
tolo."
To
pure
na
te
Fatu
reo
matamua
e Apose-
to'na
e
i nia i te sata\iro, e mau reo
anaè ïa tei faahope e tei faahanaha-
hopea
reo
hoi i to'na Metxza.
"E ta'u Metua te tuu atu nei au
i ta'u Varua i to
;"Ua
ite aè'ra te Raatira Hanere i
E
SATAÛrO
rima na."
haamaitaihia te Tamaiti
la
a
te
tei tuu i to'na Varua i te rima o
ra Metua i te ao.
Atua
to'na
o
I
taime
pehihia'i o Setei te ofai, e hou to'na poheraa, ua
pure
atoa oia i te na ô raa e :"B ta'u
Fatu
e
lesu e, a rave mai oe i ta'u va¬
rua." (Ohipa 7/59). Taua pure a Setephano
ra,
te faahaamanao nei ïa ia tatou i te
pure e
i te reo hopea no te Fatu i nia i
te satauro.No reira,e ao to'na tei haamanao
na
roto
i to'na pohe i te hanahaina
te
a
phano
morale no to'na Fatu e o tei riro ei hioraa
rahi na te mau u'i atoa mai teie atu
nei,
e
tae noa'tu i te ora mure ore ra.
Hou
to
tatou iteraa i to Sete-
ph^o poheraa, ua faaite te huka Ohipa ia
i
to'na huru, i ta'na ohipa, i te
mea ta'na i ite, i te parau ta'na i parau
"E
taata î i te Varua maitai. Ua hio tatatou
mau
maite oia i nia i te ra'i.Ua ite oia
i te hanahana
o
te Atua, e ia lesu i te
tia maiteraa i te rima atau o te Atua ra.
Ua
ite
oia i te rai i te vetearaa, e te
Tamaiti
a te taata i te tiaraa i te rima
atau o te Atua ra." (Ohipa 6/5; 7/55-56).
Teie nei huru no Setephano e ta'
atoa mau ohipa i rave e i ite, tia riro
ïa
ei
hioraa
rahi, ei maramarama taaê,
tei
vai noa te hihi o taua maramarama ra
i te mau
tau
atoa e i roto hoi i te aau
no te feia'toa tei hoohia mai e te Fatu.
na
Na roto i teie nei huru no Sete¬
phano,
ua
riro roa te aau no Paulo, e o
ta'na
ïa e faaara puai nei
i to'na mau
taeae. Hou
to'na fariiraa mai i te Fatu,
ua ite e ua mauruuru roa oia i te pohe no
Setephano
(Ohipa 8/l). I mûri mai
papai oia i Korinetia e:
râ,
ua
"Te hio atoa nei tatou i te mai-
'tl
tai
O
te Fatu mai te paruru ore ra, mai
te mea e, tei roto i te hio'raa, te faahuru-ê-hia nei
tatou
ei hohoa hoê, mai te
maitai hoê e tae noa’tu i te maitai» i te
Varua
(II Korj 3/18),
te Fatu ra ?**
o
pea
no
to
mea,
to
raua
e
tia
ta
e
i raro nei, no te
ohipa i
raua
ïa ia amuihia i roto i
roa
hopea
huru,
te
rave
Ua
ia*na iho
mairi
réo
no
Fatu"
e
i
roto
i ta'na Episetole hoê,
teie ta'na
parau
hou to'na poheraa
E
teie
nei, o te feia i pohe i te hinaaro o
te
At\ia ra,
e pûpû ïa i to rat ou mau va¬
rua ia'na
i tei hamani ra, no'na te haa-
pao
mau,
ma
te
i te
rave
parau
maitai»^
I roto
i te piti no ta'na Epise¬
Petero reo i to'na mau
taeae î^Ua itea hoi é, ua fatata vau i te
haapae i teie nei tiahapa, ta to tatou
to
Fatu ta lesu-Mesia
(II Petero I/I4)»
te
Mai
te reira'toa Paulo i roto i
matahiti hopea no to'na oraraa
i
mau
raro
hepo
nei,
ua ite papu oia i to'na heporahi,
Tia
imi oia i te mau ravea e
hanahana’i to'na Fatu na roto i to'na po—
he. I roto i ta'na Episetole i to Philip!,
to'na
via
pure
no
Paulo
na
mau
taeae no'na,
roto i te
reo
e ua
hio
ma¬
(Philipi 3/17).
i
parau
e
te
Atua
haru toroà, ia faito atoa oia i
ua
haapae râ i to'na iho, e ua
i to te tavini ra
rave
huru..."(ir. 5-8)«
Taua manao tvunu no Paulo ra, aita
taaê roa*tu i te reo matamua no
Setephano tei pêhihia i te ofai, e aita
atoa
hoi
i
taaê atu i te hitu no to te
Fatu reo i nia i te satauro. I roto i ta*
i
Episetole piti ia Timoteo, te tia ia
parauhia e,
te Episetole hopea ta'na i
papai i te taime mau oia i ite ai e,
ua
fatata
roa to'na taime hopea i raro nei,
ua
faaite papu oia i reira ± ta'na^parau
tuutuu
varua,
na roto i to'na pûpûraa i
roto i te rima o to'na Faaora, to'na tino
to'na orarsia varua e tae
noa'tu ra i te
hora hopea i te na ô raa e; "Na te Fatu â
e faaora
ia'u
i
te mau ino atoa ra e e
tiai mai ia'u e tae noa*tu i to'na basi —
leia
i
te
ao ra: ei ia'na te haamaitai
e amuri noa'tu« Amené.
(II Timoteo 4/18).
na
faaite mai ia'u ra."
e
ra,
mau
mau
Ua
na
reira'toa oia ia ratou i
te
pene piti ;"Ia hoê atoa râ o
outou
huru aau e to te Mesia ra'to lesu,
o te huru ïa oia no te Atua,
e aore oia i
ïa
(I Petero 4/19)*
tole, teie
rahi no Paulo
to'na atoa râ
reo e; "E au
taeae ra, e pfee atoa outou na ia'u, e
maite
i te feia e na reira'toa ra, o
Taua
hepohepo
ïa no'na anaè, no
taeae
ia
au
i
to'na
roto
te Aposetolo Petero
te mau pohe o te
na
te "ite
i
faarahihia te Mesia i to'u
nei a, i te ora e i te
teie
tou hoi to outou hioraa."
lesu i nia i te sataxzro.
no
e
e
eere
tae noa’tuxa i te ho-
raua oraraa
e
i
ïa
?"(Philip! 1/20).
pohe
aita te Faufaa Apî
i faaite
i te parau no to Petero e no to
Paulo poheraa, eita roa tatou e fifi i te
ite
i te aau p\ire e te faaroo no na Apoe
taa mai a,
nei tino
Mai te peu e,
setolo tuiroo rahi
hinaaro
nei e e
tiai
nei, e ia ore roa vau ia haamâ,
ia
parau noa râ vau mai te itoito mai te mu-=
ta'U
"0
paho-
e:
TOMBOLA
Aidez
nos
Ecoles
en
achetant les
billets de la Tombola.
(Capital d'émission
Organisée
d*Administration des
:
5 000 000 G.F.P. )
profit du Conseil
Biens
de l'Eglise
au
Evangélique.
(Arrêté du Gouverneur n^ 3 263/AA du 3
vembre 1965 )
Nom et'
prénom du titulaire
no¬
:
'
100 francs
.......25
3 avril 1966
au
Collège
tatou
tatou_taurua_b_te_taviriraa
Mai
tei^avehia
6
e
No reira, a rave paatoa
i
ta
buka titeti, eiaha
no te titau
e
ia tupu e ia teohipa rarahi i mua ia ta¬
ei hopoia na tatou,
maitai te
tou.
re
mau
i te mau mata¬
tupu â i teie matahiti ta
tatou taurua e te taviriraa no ta tatou
mau Pare Haapiiraa. Ua tae atu te mau titeti i roto i to outou mau paroisa e i ro¬
atoa,
mau
noa i te tano, no te amo râ i te ohiap.Ia
hi'o paatoa tatou i nia i te ohipa , e ia
farii tatou mai te manao; maitai e
te tae
o te aau i te mau ohipa haapiiraa ei ohi¬
pa
hiti
ia haamanuia outou
te tauinva e te taviriraa i te 3 nô Enei i te Fare Haapiiraa Viénot
.............
Domicile : /.
Prix du billet
Nombre de lots
TA
e
i ta tatou ohipa e ia hau atu i to te ma¬
tahiti i mairi. E 20 tara te
moni no te
titeti hpê, oia hoi, e 200 ia tara i te buka hoê. E 25 rahiraa titeti tano ; e e tu¬
pu
/.
:
,tou paatoa ia faaohie
perera
..........
Date du tirage
Viénot.
to hoi i te mau rima tataitahi, e tae noa'tu i te mau tabula tauihaa e te ma'a,no
reira te ani atu nei te mau faatere ia ou-
Te
faaara atoa hia'tu nei outou
paatoa ia faahoi mai outou. i te mau "sou¬
ches" no te mau buka titeti i te
ti i mua nei.
20
no
Ma-
PARAU
API
Tomoraa fare pure i Nouméa
Ua tupu teie nei oroà hanahana i
pae 25 no Titema 1965 i te hO“
toru i te aîiiahi i raro aè i te faate-
te mahana
ra
a
Brémond orometua, Peretiteni no
te Tuliaa Hitia o te Râg axiaha no te Apooraa Paatere no te Ekalesia Evanelia no Po-
reraa
linesia»
te
Teie nei fare pure, ua haansanhia
i te 8 no Me 1965. Ua faaterehia
niu
te ohipa
no
Pira@s,
paturaa e te Tamuta ra o Temarii
mai te tautum itoitohia e te
rima no te Paroisa iho.
te nahonaho maitai, e fare
mau
tera i te
roa«
I
atu
O
E fare rahi e
ofai, e 24 me-
taime i tomohia*!, ua pûpû
orometua i te taviri no te
te
Hunter
apî i roto i te rima
opani o te fare pure
Bremond orometua,
e na
no
Apooraa-“Paatere
roto i te
hoê
i
T«
Fait partie de Vea Porotetani 1965-1966